U stvarnom životu građanin stiče svojstvo osiguranika socijalnog osiguranja, onog trenutka kada ga poslodavac prijavi na osiguranje. Još jednom: kada zaposlenog njegov poslodavac prijavi na socijalno osiguranje. Bez te prijave nema ni penzijskog staža, ni „zdravstene knjižice“.
Zakon o obaveznom socijalnom osiguranju, u članu 6., daje definicije pojmova, ali se ni jedan od tih pojmova jednostavno ne odnosi na “frilensere”. Naime, Zakon poznaje pojam Domaćeg državljanina zaposlenog u inostranstvu, koji može steći svojstvo osiguranika u Srbiji, ako je formalno zaposlen kod inostranog poslodavca u čijoj zemlji nije osiguran ili prava iz socijalnog osiguranja ne može koristiti van te zemlje. Niko od “frilensera” nije zaposlen kod inostranog poslodavca, šta više: pomenute digitalne platforme od kojih je “frilenser” primao novac ni faktički, ni fizički, a sigurno ni pravno, ne mogu biti poslodavac. (Ako primite novce za nešto što se postavili na neku od Google-ovih platformi, ne znači i da vam je Google poslodavac).
Inače, u istom članu, stoji da je Obveznik obračunavanja, odnosno plaćanja doprinosa - isplatilac prihoda - i on je taj koji je dužan da obračuna, odnosno plati doprinos u svoje ime i u svoju korist ili u svoje ime, a u korist osiguranika. Još jednom: doprinose plaća isplatilac sredstava, a ne primalac. Dakle, sve i da je hteo, nije postojao način (a ne postoji ni sada) da “frilenser”, sam i u svoju korist, uplaćuje penzijsko i zdravstveno osiguranje – pojednostavljeno: „poziv na broj“ kod uplate, za takve slučajeve ne postoji. Sve i da uplati na neki od računa fondova, “frilensera” uplatioca „sistem ne vidi“, pa nema ni penzijskog staža, a ni zdravstvenog osiguranja.
Jedan drugi propis, Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, izmenom od 14.12.2019. godine, kao osiguranike samostalnih delatnosti uvodi i: „Lica koja rade na teritoriji Republike Srbije za stranog poslodavca, koji nema registrovano predstavništvo u Republici Srbiji, kod koga za obavljeni posao ostvaruju naknadu (u daljem teksu: ugovorena naknada), a nisu osigurani po drugom osnovu.“ (član 12., tačka 3a). I u ovom propisu stoji reč: poslodavac – što znači da bi moralo da postoji neko, pravno ili fizičko lice, kao poslodavac u inostranstvu. Ne bi trebalo da je sporno da su “frilenseri” „sami svoje gazde“, te da poslodavca nemaju; zato i jesu „slobodnjaci“. S druge strane: šta da radimo sa “frilenserima” koji rade na kruzeru ili naftnoj platformi i imaju poslodavca? Oni definitivno ne rade na teritoriji Republike, pa samim tim nema ni osnova za naplatu ovog javnog prihoda.
No, karakteristično je za postupak i rešenja doneta nakon kontrole, da nisam upoznat ni sa jednim rešenjem u kome bi se postupajući organ pozvao na Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju – razlog je jednostavan: ako bi se pozvali na taj Zakon, obavezu plaćanja Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja mogli bi da kreiraju samo od decembra 2019. godine, kada je izmena stupila na snagu, ali ne i za sve godine pre toga (mada je i dalje nemoguć zaključak da Google platforma uopšte može biti poslodavac).
U oba zakona postoji još sijaset odredbi iz kojih se može izvući zaključak da je moguće napraviti samo nezakonitu konstrukciju i za “frilensere” praktično izmisliti obavezu plaćanja Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja i Fondu zdravstvenog osiguranja. Pravnovaljanog osnova za takvu naplatu nema, ni u Zakonu o obaveznom socijalnom osiguranju, ni u Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju.
Kao što sam naveo u inicijalnom primeru, proporcija iznosa predviđenih za plaćanje je približno 2 – za fondove : 1 – za porez na dohodak građana. Sada bih pokušao da utvrdim – po propisu koji sada postoji, a „postojao je i prethodnih 20 godina“ – dakle: da li postoji obaveza plaćanja poreza na dohodak građana u slučaju “frilensera” (ili bar većine “frilensera”) u prethodnih pet godina?
Porez na dohodak građana plaćaju, u skladu sa odredbama ovog Zakona, fizička lica koja ostvaruju dohodak, a obveznik je rezident Republike za dohodak ostvaren na teritoriji Republike i u drugoj državi. Ako obveznik – rezident Republike ostvari dohodak u drugoj državi, na koji je plaćen porez u toj državi, odobrava mu se poreski kredit u visini poreza na dohodak plaćenog u toj državi. U okviru poreza na dohodak građana, oporezuju se različite vrste dohodka. Krenimo redom:
office@adv.co.rs
(Nastaviće se…)